METALLLLLLLLL I DRUGA BOLESNA SRANJA

DANCA BOLESNIK SAMO TO............................

A OVO VAN JE LEVISSSSSSSSSSSSS ........ PUKNUCE ŽIVO A ZNA SE DA IDE U SPECIJALNU HAHAHAH SHALA................


EVO VAM TREWIJA I VIČEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE IZ DUBRAVE



VUKAN I LEVIS IDU KOD MENE KURVE GLADNEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE



MIŠO CAR IZ JURASA LEGIJA STARA I MLADA JEDNOM RIJEĆI ĐANAAAAAAAAAAAAAAAAAA



A OPET VUKAN I JA S LIPIM GITARAMA....................... RAMAINS JE ZAKON



OSTATAK EKIPE SPAVA.......KUĆ

UZIVAJTEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE FANOVIIIIIIIIIIIIIIIII MAIDENAAAAAAAAAAAAAAAAAAA..........................





THEEEEEEEEEE TROOOPERRRRRRRRRRRRRRRRRR............

UK veterani, teškaši u metal vodama, skupina Iron Maiden, proslavit će 20 godina postojanja sa box setom od šest CD-ova i Best Of albumom.
Sve navedeno na tržište dolazi 5.studenog preko izdavačke kuće Columbia, a dan ranije materijali će na tržište i u ostatku svijeta.
Oba uratka su dobila ime po njihovoj maskoti imena Eddie pa tako imate Eddie's Archive box set i Edward the Great Best Of album.
Box set bit će dostupan u limitiranom izdanju pakiran u srebrnoj kuticiji.
Eddie's Archive predstavlja u stvari dva dvostruka CD-a koja arhiviraju ranije nastupe benda tj. one do 1998. godine.
Prva dva zovu se BBC Archives i sadrže snimke nastale između 1979. i 1988. godine.
Drugi par CD-ova nosi naziv Beast Over Hammersmith, a radi se o kompletnom showu Iron Maiden's 1982 Beast on the Road turneje. Mjesto radnje bilo je Hammersmith Odeon u Londonu.
Treći par diskova naziva se The Best of the B'Sides, a radi se o kolekciji svih studijskih pjesama i nekih uživo stvari koje su se pojavile kao b-strane na singlovima koje je bend objavljivao tijekom svih ovih godina.
Na listi covera tu su "Cross-Eyed Mary" ( Jethro Tull), "My Generation"( the Who's) i "Doctor Doctor"(UFO).
Što se tiče Best Of albuma Edward the Great on sadrži 16 pjesama koje čine presjek karijere skupine Iron Maiden.
Tu su između ostalih i "Run to the Hills", "Wasted Years", "The Wicker Man," i uživo verzija "Fear of the Dark" snimljena na Rock In Rio festivalu.
Evo kompletnih playlista:
Eddie's Archive box set playlista:
BBC Archives disc 1:
(1979 - "Friday Rock Show" session)
"Iron Maiden"
"Running Free"
"Transylvania"
"Sanctuary"

(1989 - Reading Festival 1982)
"Wrathchild"
"Run to the Hills"
"Children of the Damned"
"The Number of the Beast"
"22 Acacia Avenue"
"Transylvania"
"The Prisoner"
"Hallowed Be Thy Name"
"Phantom of the Opera"
"Iron Maiden"

BBC Archives disc 2:
(1980 - Reading Festival)
"Prowler"
"Remember Tomorrow"
"Killers"
"Running Free"
"Transylvania"
"Iron Maiden"

(1988 - Monsters of Rock Festival Donington)
"Moonchild"
"Wrathchild"
"Infinite Dreams"
"The Trooper"
"Seventh Son of a Seventh Son"
"The Number of the Beast"
"Hallowed Be Thy Name"
"Iron Maiden"

Beast Over Hammersmith disc 1:
"Murders in the Rue Morgue"
"Wrathchild"
"Run to the Hills"
"Children of the Damned"
"The Number of the Beast"
"Another Life"
"Killers"
"22 Acacia Avenue"
"Total Eclipse"

Beast Over Hammersmith disc 2:
"Transylvania"
"The Prisoner"
"Hallowed Be Thy Name"
"Phantom of the Opera"
"Iron Maiden"
"Sanctuary"
"Drifter"
"Running Free"
"Prowler"

Best of the B'Sides disc 1:
"Burning Ambition"
"Drifter" (live)
"Invasion"
"Remember Tomorrow" (live)
"I've Got the Fire"
"Cross-Eyed Mary"
"Rainbow's Gold"
"King of Twilight"
"Reach Out"
"That Girl"
"Juanita"
"The Sheriff of Huddersfield"
"Black Bart Blues"
"Prowler '88"
"Charlotte the Harlot '88"

Best of the B'Sides disc 2:
"All in Your Mind"
"Kill Me Ce Soir"
"I'm a Mover"
"Communication Breakdown"
"Nodding Donkey Blues"
"Space Station No. 5"
"I Can't See My Feelings"
"Roll Over Vic Vella"
"Justice of the Peace"
"Judgment Day"
"My Generation"
"Doctor Doctor"
"Blood on the Worlds Hands" (live)
"The Aftermath" (live)
"Futureal" (live)
"Wasted Years '99" (live)

Edward the Great playlista:
"Run to the Hills"
"The Number of the Beast"
"Flight of Icarus"
"The Trooper"
"2 Minutes to Midnight"
"Wasted Years"
"Can I Play With Madness"
"The Evil That Men Do"
"The Clairvoyant"
"Infinite Dreams"
"Holy Smoke"
"Bring Your Daughter... To the Slaughter"
"Man on the Edge"
"Futureal"
"The Wicker Man"
"Fear of the Dark" (live)

Dimmu Borgir je melodični black metal band iz Norveške. Shagrath, Silenoz i Tjodalv uputili su se u bend 1993. Malo kasnije Brynjard Tristan se pridružio da svira bas, a Stian Aarstad se pridružio da obavi poslove na klavijaturama. Dimmu Borgir je rođen.
Za one koji neznaju to vam je grupa koja ima uspjeh kao Emperor ili Cradle of Filth. Mogli bismo s pravom reći da su Dimmu Borgir najbolji black metalci (ali nećemo). Uznemiravajuće klavijaturske meldije, agresivne gitare, uništavajući zvukovi bubnjeva, promukli i grubi glasovi karakterišu njihovu muziku. Oni su slušali heavy i black metal iz 80-ih. Čak su ih inspirirali kompozitori kao što je Wagner. Dimmu Borgir su počeli karijeru kad su izdali EP Inn I Evighetens Morke za Necromantic Gallery Records 1994. Svi primjerci su se prodali za nekoliko sedmica, označivši start uspješne i originalne grupe.
Dimmu Borgir je postojao u black metalu vrlo kratko i nije trebao da zasluži slavu prije svog punog albuma For All Tid. Spori, mračni i atmosferični album koji je snimljen za No Colour Records. 1996. izdali su jedan od najvažnijih albuma u istoriji black metala - Stormblast ovaj put za izdavačku kuću Cacophonus Records. Za taj album možemo reći da ih je svrstao u melodične black bendove. Napravili su korak naprijed, napravili su poseban zvuk po kom je Dimmu Borgir i danas poznat. Zrelo napisani tekstovi, sa dobrim varijacijama tempa, s uzorima klasičnih pjesama učinili su njihov zvuk jednim od najboljih black metal zvukova. Stormblast je napravio pomak u brzini, ali je još uvijek održavao melodiju i atmosferu. Na prva dva albuma tekstovi su bili na norveškom, ali nakon izdanja Stormblasta promijenili su tekstove na engleski. Glavni razlog je bio taj što publika nije razumjela tekstove, a Dimmu Borgir je htio da proširi svoju poruku dalje od Norveške.
Sljedeći album je bio minidisk Devil's Path za Hot Records i izašao je 1996. Shagrath je radio u Hot Records pa je bio odgovoran za promociju i sklapanje ugovora sa bendovima. Devil's Path je mini-album sa 4 pjesme, a uključuje i jednu zakon stvar - Devil's Path, pa tako da ga vrijedi kupiti ako želite imati cijelu kolekciju Dimmu Borgira. Na EP, Nagash koji je u to vrijeme svirao u grupama Troll i the Kovenant pozvan je da zamijeni Tristana na basu. Stian Aarstad nije svirao na ovom albumu zato što je morao obaviti poslove u vojsci. 1997. Dimmu Borgir je izdao svoje remek-djelo Enthrone Darkness Triumphant - moćan i potresan album. Jedno od najboljih izdanja black metala u toj deceniji. Taj album je napravio pomak na novu veću diskografsku kuću i na rasprodanih 150.000 primjeraka. Prema ovim novostima, mnogi su govorili da se Dimmu Borgir rasprodao, ali te tvrdnje nisu bile tačne. Činjenica je da su sa ovim albumom napravili black metal mnogo dostupnijim i sa njihovim melodičnim, ali još uvijek agresivnim stilom, postali su jedan od najboljih bendova u black metalu. To je bilo veliko dostignuće, ali radili su veoma naporno, posvećen i uporan bend, koji je zaslužio svoj status. Bend je potpisao ugovor sa Nuclear Blastom, nakon što njihova stara diskografska kuća nije mogla reklamirati njihov novi album. Ako vas zanima zašto tekst pjesme Tormentor of Christian Souls nije ukljućen u knjižicu, onda je jedini odgovor taj da Nuclear Blast nije htio biti odgovoran za njega. Nakon što su snimili Enthrone Darkness Triumphant, Dimmu Borgir je platio Astennu da svira gitaru na koncertima, kako bi se Shagrath mogao potpuno koncentrisatii na svoje vokale i na nastup. Astennu je zamijenio Jens Pettera koji je bio član grupe kratko vrijeme između Stormblasta i Enthronea… Astennu je zapravo iz Australije, a došao je u Norvešku da snimi svoj solo project Carpe Tenebrum.. Onda je kasnije svirao u the Kovenant, a malo kasnije se pridružio Dimmu Borgiru. Nakon Enthorne… turneje, Dimmu Borgir je otišao na jednu mini turneju u kojoj je Tjoldav otišao iz benda na nekoliko mjeseci da bi bio sa svojm ženom i novorođenim djetetom. Njegova zamijena je bio Aggressor, koji je bio privremeni bubnjar, a sada svira u bendu Aura Noir. Na Enthrone… turneji, Stian Aarstad nije dolazio na neke nastupe pa je otpušten iz benda. Stian Aarstad svira sada u norveškom sastavu Enthral. Njegova zamijena je bila Kimberley Goss, koja je prije svira sa grupama Therion, Ancient i sada Sinergy. Ali nakon izvrsnog sadržaja, Kimberely je morala napustiti Dimmu Borgir jer je bila samo privremeni član. Njena zamjena je bio Mustis, mladi klavijaturista iz Norveške i poznanik Shagratha još od rane 1998. Svoj prvi nastup sa Dimmu Borgirom je imao na Dynamo Open Air Festivalu 1998.
Mustis nije svirao u nekom bendu prije, ali doneo je novi element u Dimmu Borgir, pa se tako novi zvuk može čuti na albumu Spiritual Black Dimensions, na kojem je Mustis imao velik uticaj, s obzirom da je 60% pjesama napravljeno prvo na klavijaturama. Vrlo lijepo iznenađenje je bilo ponovo izdanje njohovog debi albuma For All Tid za Nuclear Blast 1998. Ovo izdanje ima dvije dodatne pjesme s njihovog EP Inn I Evighetens Morke.
Iste godine bend je izdao minidisk Godless Savage Garden, koji je također za Nuclear blast. Album sadrži dvije nove pjesme, dvije stare pjesme, jednu obradu i tri stvari uživo. Ovaj album se pokazao kao neki privremeni nosač zvuka, dok su fanovi čekali novi album, Spiritual Black Dimensions. Taj minidisk je bio toliko dobar da je nominiran za norveški grammy u kategoriji za najbolji metal album. Bio je u kategoriji zajedno sa albumima grupa the Kovenant i Mundanus Imperium. Cijeli show je bio prenošen na norveškoj televiziji, a Dimmu Borgir je svirao uživo pjesmu Grotesquery Concealed. Taj nastup je bio jedini vrijedno gledani nastup. Dimmu Borgir nije dobio nagradu, ali the Kovenant jeste, za album Nexus Polaris. Snimanje albuma Spiritual Black Dimensions je bilo u nepoznatom Abyss studio sa Peter Tagtrenom. Dimmu Borgir je dobio kvalitetan zvuk i složeno slojevit album. Phantaamagoria je ime prve pjesme koja je izvedena uživo s tog albuma Dynamo festivalu 1998. Još jedna pjesma s tog albuma bila je na kompilaciji Beauty in Darkness vol. 3, za Nuclear Blast, a zove se the Insight and the Catharsis, a služila je kao omamljivač dok ne izađe pravi album. Album je izašao 01. marta 1999. za Nuclear Blast i potvrdio da su Dimmu Borgir zaslužili mjesto na crnom prijestolju. Prije nego što je album izašao, mnogi su bili znatiželjni koji će pravac sada bend svirati. Ovaj album je bio najkomplikovaniji do tada za odsvirati. Kada je album bio gotov, Nagash je odlučio da će izaći iz benda kao bi se mogao potpuno posvetiti the Kovenantu. Njega je privremeno zamijenio Vortex, a poslije turneje je postao stalni član. Mjesec dana nakon izlaska albuma, Dimmu Borgir je napravio zajednički album sa grupom Old Man's Child, a album se zvao Sons of Satan Gather for Attack. Takođe u istom mjesecu Astennu je izdao svoj projekt Carpe Tenebrum, a nazvan je Mirrored Hate Painting. Taj album je uključivao vokale Nagasha, a zvuk je bio sličan Dimmu Borgiru, samo što je bio brži. Oba albuma su izdana za Hammerhart Records. Još u početku turneje Tjoldav je odlučio da napusti bend zbog muzičkih i osobnih razlika. Morao je da brine za obitelj pa nije mogao da ide na koncerte. Njegova zamjena je bio Nick Barker, poznati bubnjar grupe Cradle of Filth. Nick je završio svoje poslove sa Borknagar na njihovoj sjevernoameričkoj turneji Kings of Terror. Nick je izdao album sa grupom Lockup, a nazvan je Pleasure Paves Sewers. Album je također sniman u Abyss studio, a izdan je 22. novembra 1999.


Dimmu Borgir je počeo snimanje novog albuma u martu 2000. u Abyss studio i s producerom Peter Tagtrenom. Album je trebao biti gotov za mjesec dana, ali nije zato što su trebali više vremena da usavrše pjesme. Sljedeće promjene u postavi desile su se kada je bend morao otpustiti gitarista Astenna zbog osobnih razloga. Njegova zamijena bio je Galder koji je svirao za Old Man's Child. Sada su Dimmu Borgir ušli u švedski studio Fredman i počeli snimanje svog najcjenjenijeg albuma Puritanical Euphoric Misanthropia. Još jednom bend je napravio žestoko remek djelo sa zlim pjesmama. Po tekstovima ovaj album se pokazao kao najjači. Kao bonus grupa je snimila neke pjesme sa Gotenburgškim orkestrom. U martu 2001. bend je krenuo na još jednu svjetsku turneju da predstavi svoj najnoviji rad.
2002. izlazi njihov prvi live album Alive in Torment koji sadrži najbolje pjesme izvedene uživo. Nedugo nakon njega izlazi i prvi DVD World Misanthropy koji je slika zadnje turneje.

Children of Bodom su iz mjesta Espoo u Finskoj, koje je udaljeno 10 km od Helsinkija. CoB su počeli raditi kada im je pred kraj 1997. izdat prvi album Something Wild. Prije toga su se zvali Inearthed. Osnovali su ih Aleski i Jaska 1993. Onda su se Alle, Henka i njihov bivši klavijaturist J. Pirisjoki pridružili grupi. Izdali su dva demoa, prvi se zvao Ubiquitos Absence Of Remission i bio je sastavljen od 4 pjesme. Snimljen je 1994. godine u Astia studios. Drugi se zvao Shining i takođe je imao 4 pjesme. Snimljen je 2 godine poslije. Zvuk na oba demoa je prilično dobar za demo iako Inearthed sviraju drugačiju vrstu metala od CoB. Inearthed svira čisti melodični death metal. Kad je Inearthed otpustio svog klavijaturista Janne se pridružio grupi. Prvo kao privremeni klavijaturist za snimanje Something Wild, a onda je postao stalni član. Inearthedov Something Wild je prvobitno bio
planiran da ga izda mala belgijska kuća, ali Sami Tenetzdao je taj demo u ruke vodećeg čovjeka kuće Spinefarm. On ih je jako zavolio pa su potpisali ugovor. Ugovor je sadržavao tri albuma.
Kada su Inearthed saznali da ne izdaju za dotičnu belgijsku kuću, promijenili su ime u Children of Bodom. Priča koja se krije iza ovog naziva je vrlo krvava. Bodom je malo jezero u Finskoj, 20km sjeverno udaljeno od Helsinkija. 5. juna 1960. godine, to jezero je bilo mjesto masakra. Naime, 4 tinejdžera, 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka kampovalii su na jezeru uživajući u svojoj ignoranciji, sve dok se nije pojavio gospodin koji im je uživanje prekinuo nožem. Jedini koji je preživio masakr je još zadržan u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema. 1970. godine, jedan tip se prijavio drotovima govoreći da je on ubica, ali policija nije vijerovala, tako da krvnik sa jezera Bodom nikad nije pronađen.
Malo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimo jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 sedmica.
Onda su se stvari počele brzo događati.
Prva turneja (februar 1998. zajedno sa Hypocrisy, Benediction i Covenant) bila je vrlo uspješna. Janne nije mogao na turneju jer je završavo zadnje ispite. Prijatelj grupe, Erna ga je zamijenio. Druga turneja je bila u septembru zajedno sa Gorgoroth, Dismember, Agathodaimon i Raise Hell. Opet bez Janna.
Ovaj put ga je zamijnila Kimberly Goss. U međuvremenu neke pijesme su bile snimljene
za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall,
koji je sadržavao obradu grupe Stone, No Commands. Onda je Hatebreeder izdan 1999, i za njim kojim je slijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju. Sljedeća turneja je bila u septembru sa In Flames, Dark Tranquility i Arch Enemy ali ovaj put sa Janneom. U maju 2000. godine izlazi novi singl Hate Me!. Singl je otišao na prvo mjesto u Finskoj.
30. oktobra izdan je novi album Follow the Reaper u Finskoj (inače, reaper tj. kosač se pojavljuje na svakom cover artu CoB albuma, u većini njihovih spotova, itd.. ukratko, Reaper kod Bodoma je nešto kao Eddie kod Maidena). Evropsko izdanje je izašlo u januaru, a u Americi u februaru. U prvoj sedmici prodan je u više od 50000 primjeraka. CoB kreću na turneju sa Primal Fear i Sacred Steel. Američka turneja je otkazana.
2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a posle njega izlazi album Hate Crew Deathroll.

Grave Digger je jedan od prvih heavy metal bendova u Njemackoj.
Chris Boltendahl (vokal) je osnovao ovaj bend pocetkom 80-tih godina. Nakon 3 albuma i jednog EP-a, izdatih pod imenom Grave Digger i dodatnog albuma izdatog pod imenom Digger, bend se raspao 1987. godine.

1993. Grave Digger se vraca i do danas izdaje 6 albuma, izmedu ostalog i mega uspješne "Tunes Of War", "Knights Of The Cross" i "Excalibur".
Nakon što su izbacili dugogodišnjeg gitaristu Uwe Lulis-a, grupa snima album "The Grave Digger" 2001. godine, a sada u Maju 2003. izlazi novi konceptualni album "Rheingold".

Mi smo razgovarali sa klavijaturistom benda, koji je odgovoran za vizuelni nastup benda i kojeg uvijek vidimo u kostimu "Reaper"-a.
H.P. Katzenburg, kao klasicni pijanista, je i glavni krivac za koncept "Prsten Nibelungena", temu novog albuma i on nam je iz prve ruke objasnio kako se ovakav koncept prenosi na heavy metal album.

Klavijaturista, koji je od albuma "Tunes Of War" stalni clan benda, radi i kao glumac u pozorištu. Svoje iskustvo pozorišne bine pokazuje kako na promotivnim fotografijama benda tako i na bini.


Hi H.P. Ocekivao sam Chris-a, ali i Ti mi sigurno možeš odgovoriti na sva pitanja koja želim da postavim...

H.P. Katzenburg: Da, naravno. Chris je imao toliko posla danas, pa je mene zamolio da ja preuzmem ovaj intervju za njega.

Ma nema problema. Dakle. Možeš li mi išta reci o onom povratku Grave Digger-a na scenu 1993. godine? Šta je natjeralo Chris-a, da nakon 5 godina pauze ponovo vrati Grave Digger?

H.P. Katzenburg: Pa, ja tada još nisam bio u bendu, ali mogu ti reci ono što znam iz Chris-ove biografije.
Molim? Zar je napisao biografiju?

H.P. Katzenburg: Da. Mislim da se cak može naruciti preko naše web stranice (www.grave-digger.de, op.a. ) i knjiga se zove jednostavno "Grave Digger". Na žalost, knjiga je trenutno izdata samo na njemackom jeziku...

Oh, nisam znao. Nema veze, ispricaj nam šta je motivisalo Chris-a da kopaca grobova iskopa iz groba ;)

H.P. Katzenburg: Za njega je to bilo nešto kao zadnji pokušaj. Jer, i Uwe (Lulis, ex-gitarista, op.a.), kao i sam Chris su se drugdje zaposlili. Jednog dana su poceli da telefoniraju, jer su obojica nadošli na ideju da jednostavno pocnu zajedno muzicirati... tek tako iz zabave. Baš onako kao što si covjek pod tim u glavi predstavi. Uwe je imao kucni studio i tu su oni snimili prvi demo. Javili su se svim onim ljudima sa kojima su vec od onda imali ostvaren dobar odnos i nekako im je uspjelo.
To je stvarno bila velika slucajnost. Imali su jako mnogo srece. Prvu turneju su sami finansirali i srecom bili su jako uspješni. Bili su jako iznenadeni da im je to prošlo i nekako je sve krenulo svojim tokom.

Super, svaka cast! Onda je vremenom došla i ona, rekao bih najuspješnija faza, kada ste izdali ona 3 albuma smještena u Srednjem Vijeku: "Tunes Of War", "Knights Of The Cross" i "Excalibur".

H.P. Katzenburg: Tacno. Na turneji za album "Tunes Of War" sam ja upao u bend. Ta faza, od ta tri albuma je nastala tako, da Uwe, Chris i Tomi apsolutno nisu imali volje da pišu neke "normalne" tekstove.
Tomi (Gicht, ex-bassista, op.a.) je studirao istoriju, on je sada nastavnik iz istorije i njegov hobi je bila istorija Škotske. On je došao onda sa tom pricom i rekao je kako bi bilo super od toga napraviti album. Mi smo to onda isprobali i rezultati su se onda mogli cuti.
Bend je poslije toga bio totalno van sebe, jer niko nije ni slutio, da bi taj album mogao biti takva bomba.
Tacno se sjecam lica Uwe-a i Chris-a kada smo prvi put svirali u Italiji i kada su fanovi još pred vratima dvorane pjevali "Rebellion...". Na takvo nešto niko nikada nije ni pomislio, oni to jednostavno nisu mogli vjerovati.